Odluka Skupštine akcionara Elektroprivrede (EPCG) da ta kompanija kupi Rudnik uglja (RUP) po cijeni od 6,4 eura za akciju je štetna po javni interes i otvoriće put da se novac iz državne kase po ko zna koji put prelije ka porodici Đukanović i vladinim kontroverznim poslovnim partnerima, kakva je italijanska kompanija A2A, zbog čega bi Specijalno državno tužilaštvo moralo najhitnije da reaguje, saopštili su iz MANS-a.
Minule srijede su manjinski akcionari EPCG koji se kriju iza kastodi računa i imaju manje od 0,1 odsto akcija donijeli odluku da EPCG krene u proces kupovine akcija RUP-a po cijeni od 6,4 eura po akciji. Time će za sve akcije platiti 33 miliona, od čega će A2A dobiti skoro 13 miliona, država 10 miliona, a Aco Đukanović 3,8 miliona eura. Država, koja ima 57 odsto akcija, i A2A, sa 41,7 odsto akcija EPCG, nisu glasali za kupovinu, već su bili uzdržani, i svu odgovornost za ovu transakciju su prepustili malim akcionarima.
Koordinator Istraživačkog centra MANS-a Ines Mrdović je kazala da je procjena cijena akcija urađena na osnovu izvještaja revizorske kuće Deloit, a svi nalazi i zaključci u tom dokumentu su donijeti isključivo na osnovu podataka koje su im servirali menadžment RUP-a i EPCG, ne ulazeći u njihovu tačnost i pouzdanost.
– Formalizacija kupovine Rudnika imala bi ogroman uticaj na finansije EPCG, ne samo u kratkom roku, već naročito u dugom, jer će svi dugovi gubitaške rudarske kompanije i potencijalne buduće investicije pasti na državnu energetsku kompaniju, a preko nje i na sve građane Crne Gore – ukazala je Mrdovićeva u saopštenju.
Kako je dodala, pretpostavke na osnovu kojih je Deloit procijenio vrijednost akcija RUP-a na 6,4 eura nemaju uporište u ralnosti.
– Deloit je procjenu zasnivao na drugom bloku i njegovom radu do 2062. godine, kao i na tome da se koncesiona naknada za Rudnik, koja ističe 2025. godine, neće mijenjati. Procjena vrijednosti Rudnika uglja kao takva ne može biti relevantna jer sve što je zasnovano na lošim podacima, može dati samo loš rezultat. Direktnu štetu od toga će imati država i građani, dok će korist od precijenjene vrijednosti imovine Rudnika uglja i njegovih akcija imati italijanska A2A i Aco Đukanović, kao treći najveći akcionar kompanije. Time će se po ko zna koji put porodica Đukanović neosnovano bogatiti na štetu građana. Ovako određena cijena akcije i sam kupoprodajni ugovor moraju što hitnije biti predmet interesovanja Specijalnog tužilaštva, koje još ima šansu da spriječi ogromne štete po državni budžet – zaključila je Mrdovićeva.
Povodom dešavanja na skupštini održanoj minule srijede, predsjednički kandidat i manjinski akcionar EPCG Vasilije Miličković je održao konferenciju za novinare, na kojoj je saopštio da dešavanja na skupštini ne bi mogli da osmisle ni Šekspir i Hičkok zajedno.
– Šokirali smo se kada smo vidjeli da prvo Vlada, a potom i A2A odustaju od glasanja o kupovini akcija Rudnika uglja. Pomislili smo da neće imati većinu, a potom smo shvatili da su prepustili akcionarima sakrivenim iza kastodi računa koji imaju 0,07 odsto akcija EPCG da izglasaju da EPCG kupi mrtvi RUP za 100 miliona – kazao je Miličković.
Aco Đukanović i A2A su početkom 2017. ponudili EPCG akcije Rudnika za 6,5 eura po dionici.D.M.


Što si bliži šefu to su akcije vrednije

Povodom odluke akcionra EPCG o kupovini akcija Rudnika, oglasili su se i iz Demokratske Crne Gore. Potpredsjednik te partije Vladimir Martinović je kazao da smo do sada mogli vidjeti da u DPS sistemu vrijednosti nije svaki čovjek isti, niti je svaki život isti, a od sada smo svjedoci činjenice da ni svaki akcionar nije isti.
– Što si bliži krvni srodnik šefu nad šefovima, tako društveni položaj jača, ali i vrijednost akcija raste. Niti po Ustavu, niti po zakonu, već po bratskoj, rođačkoj ili kumovskoj vezi. Koliko akcija u Crnoj Gori vrijedi ne zavisi od tržišnih uslova, već u čijim rukama se nalazi. Niko jednu akciju ne može tako munjevitom brzinom i preko noći da podigne do odgovarajuće vrijednosti, ili da istu obezvrijedi, kao što to mogu članovi familije Đukanović. Takvo vrednovanje akcija ili drugih hartija od vrijednosti ne poznaje nijedna svjetska berza – rekao je Martinović.
Kako je dodao, u Crnoj Gori, zemlji u kojoj ne vladaju pravo i pravda, akcije u privrednim subjektima rastu samo onda ako su njihovi vlasnici članovi prve familije i ako odluče da ih prodaju, a padaju kada oni odluče da ih kupe od drugih.
– Građani će iz budžeta bratu predsjednika DPS-a isplatiti više od četiri miliona eura. Ako poredimo državni budžet, recimo, Francuske i Crne Gore, to bi izgledalo kao da Makronov brat od sumnjivih poslova sa državom dobije više od pet milijardi eura – naveo je Martinović.


Živimo u zarobljenoj državi

Odluka skupštine akcionara EPCG kojom se izlazi u susret željama manjinskih akcionara Rudnika uglja da im se po višestruko većim cijenama plate akcije najbolje potvrđuje tezu EU da živimo u zarobljenoj državi, ocijenili su iz Socijaldemokratske partije.
– Kako drugačije tumačiti još jedno milionsko čašćavanje najbližih srodnika lidera DPS-a od strane kompanije koja je u državnom vlasništvu? Trend otimanja narodnog novca i prelivanja u džepove DPS vrhuške ovim je samo nastavljen. Nakon Limenke i 10 miliona, opet je državni budžet prazniji, a jedan porodični puniji za nove milione. Do kada misle ovako i da li će im ikada biti dosta? Da li postoje granice njihove pohlepe i gramzivosti? Do kada misle da ponižavaju građane i rugaju im se u lice? Oni nemaju namjeru stati. Njima desetine miliona, a građanima dva eura dnevno za preživljavanje – to je njihova mjera patriotizma – saopštili su iz SDP-a.